Kako je praznovjerje zavladalo svijetom” nije puki katalog gluposti i praznovjerja za zabavu učene buržoazije – to je moćna jeremijada protiv samih temelja modernog društva. Za one koji obraćamo pažnju, ovdje je izloženo vrlo malo novog. Svi smo dobro upoznati s praksom teoretičara zavjere, biblijskih literala, motivacijskih govornika i ekonomista koji svašta nude. Moć knjige proizlazi iz kumulativnih dokaza ovih naizgled nepovezanih histerija složenih na takav način da otkriva gotovo beskrajan slijed veza. Ključ za razumijevanje ovih veza leži u činjenici da gotovo sve instance moderne iracionalnosti proizlaze iz depresivno poznatog korijena: smrti razuma i racionalnog istraživanja.
Kako drugačije objasniti rašireno vjerovanje u NLO-e, zavjere Iluminata, “Inteligentni dizajn” i holističke lijekove? Sve su to fenomeni koji su se iznova pokazali da se ne oslanjaju samo na tanko tkivo glasina, posredne dokaze, namjerno pogrešno čitanje naučnih dokaza i paušalne laži. Iracionalna uvjerenja nevjerovatno su jaka kad se naslanjaju na pomalo iscrpljeni glas sumnjičavog skepticizma. Vjerodostojnost je poželjna zadaća za mnoge ljude – inače inteligentne i pronicljive pojedince kojima je iz bilo kojeg razloga lakše povjerovati u gluposti nego vježbati skepticizam.
Ali najnevinji primjeri šarlatanstva mogu imati neželjene i drastične posljedice. Jedna od najuzbudljivijih aspekata Wheenove analize je lahkoća s kojom ekstrapolira logičke posljedice nelogičnih pojava. Iz rasprave o široko rasprostranjenom vjerovanju u astrologiju i otmicu vanzemaljaca, hladnokrvno segmentira u bombardiranje zgrade Murrah u Oklahoma Cityju 1995. godine od strane Timothyja McVeigha – činu koji je barem djelomično potaknut širenjem iracionalnih teorija zavjere.
Ali paranoju ne stvaraju samo mediji. Ovdje postoji dublja nesigurnost, sistematičan i društveno širok pokušaj diskreditacije tradicije racionalnog istraživanja, koja dolazi do nas iz vremena prosvjetiteljstva. Nije samo konzervativna desnica ta koja prima temeljno udaranje. Laissez-faire ekonomisti i kreatori politike na strani ponude gotovo se lahko izvlače u odnosu na moralno bankrotiranu radikalnu ljevicu postmodernih akademika i ideologa koji obožavaju Chomsky-a – implikacija je da iako su Thatcheriti i Reaganiti desetljećima stvarali ekonomski i socijalni pustoš zanemarujući raširene negativne efekte njihove politike, tradicionalni liberalni neprijatelji iracionalne politike postepeno su prerasli u irelevantnost. Ljubavni odnos Michela Foucaulta s iranskim fašizmom, Chomskyjeva odbrana Pola Pota i Slobodana Miloševića i kontinuiranu odbranu Sovjetskog Saveza od strane američkih intelektualaca tokom 1980-ih vidimo kao dokaz njihove iracionalne nesposobnosti da sagledaju dalje od opasno ograničavajućeg dualističkog svjetonazora. Samo zato što je Reagan u osnovi bio u pravu u vezi s komunizmom, ne znači da je nužno bio u pravu ni u čemu drugom, a takva vrsta iracionalnosti i dalje je obilježje liberalne misli. Ovo čak i ne spominje nevjerovatnu žuč postmodernih akademskih pokušaja da se porekne faktička stvarnost Holokausta, sa svakim dijelom abdikacije stvarnosti koji takav stav podrazumijeva.
Dakle, problem je dublji od bilo kojeg sloja gluposti, obmane ili namjernog neznanja. Problem, kako ga predlaže Wheen, je univerzalan:
Teško se smijati ludostima koje Vas toliko ugroze. Ovo nije smiješna knjiga, uprkos šaljivom tonu. Zapravo je prilično otrežnjujuća, a jedina prava nada u budućnost leži u uvjerenju da je ludost vlastita nagrada. Na nesreću onih koji su sada živi, takve su presude obično jedini prerogativ historije.
KUPITE E-KNJIGU
