Kako produžiti dan za cijeli sat

Nema sumnje da ćete se zapitati zašto u svoju knjigu briga uvršćujem poglavlje o borbi protiv umora. Odgovor je jednostavan: jer umor često rezultira anksioznošću ili nas barem čini prihvatljivijima za brige.

Svaki student medicine reći će vam da umor smanjuje otpor tijela na prehlade i stotine drugih bolesti, dok će psiholozi potvrditi da umor smanjuje otpornost na snažne emocije, strah i brige. Iz tog razloga, prevencija umora posredno potiskuje brige.

Štoviše, američki fiziolog dr. Edmund Jacobson, autor dvije knjige o opuštanju, tvrdi da se “u stanju potpune opuštenosti gube sve snažne emocije”.

Drugim riječima: ako se opustimo, brige će same po sebi nestati, htjeli mi to ili ne.

Zašto je odmor toliko važan? Jer se umor sakuplja vrlo brzo, ali također brzo nestaje ako tijelu dopustimo kratke i česte periode odmora. Na primjer, vojnici marširaju brže i lakše ako se odmaraju deset minuta svakog sata. U konačnici, naše srce ne radi stalno, ali nakon svake kontrakcije dolazi do faze odmora. Ako radi u izmjerenom ritmu od sedamdeset otkucaja u minuti, srce zapravo ‘radi’ samo devet sati tijekom dana (dvadeset i četiri sata), a potrebno je manje od petnaest sati. Brojni su primjeri ljudi koji su radili ludo, ali nikada nisu bili umorni. Takav je bio, na primjer, Winston Churchill, koji je u naprednim šezdesetim radio šesnaest sati dnevno. Kako je to učinio?

Jednostavno: često se odmarao. Ujutro je ostao u krevetu do jedanaest, provjeravao poštu, bavio se važnom prepiskom, telefonirao, listao dnevne novine. Nakon ručka opet bi odlazio na spavanje sat vremena, a prije večere spavao bi još dva sata. Churchill, dakle, nije izliječio umor, već ga je spriječio. Čestim odmaranjem uvijek je održavao tjelesnu i mentalnu svježinu, kao i radnu sposobnost do kasno u noć. Rockefeller se odmarao pola sata u svom uredu svaki dan nakon ručka. Ležao bi na kauču u svojoj radnoj sobi i pola sata bio ‘mrtav’ za cijeli svijet.

D. Joslin u svojoj izvrsnoj knjizi, Zbog čega biste morali da budete umorni kaže: „Odmor ne znači potpuno odsustvo svake aktivnosti. Odmor je zapravo popravak tijela. “Zapravo, čak i najkraći interval odmora opskrbljuje tijelo takvom ‘popravljajućom’ snagom da čak i petominutni san može spriječiti umor. . To, uostalom, najbolje znaju ljudi koji se poslije ručka obavezno odmaraju, makar samo nekoliko minuta, pa na taj način čitavo poslije podne i večer ostaju svježi i spremni za rad.

Eleanor Roosevelt mi je jednom rekla kako se uvijek odmara prije nego što izađe ili se pojavi u javnosti, sjedeći u fotelji dvadesetak minuta. Ne spava, samo se opušta i potpuno odmara.

Henry Ford, opet mi je rekao nekoliko dana prije svog osamdesetog rođendana: “Nikad ne stojim ako mogu sjediti i nikada ne sjedim kad mogu ležati.”

Mudra navika! Opuštanje u ležećem položaju vrlo je korisno za sprečavanje umora, pa savjetujem da ga koristite što je češće moguće, čak i kada vam može biti nezgodno. Ako pauza nakon ručka iz bilo kojeg razloga nije moguća, pokušajte se odmoriti sat vremena prije večere. Ako budete mogli spavati jedan sat oko pet, šest ili sedam popodne, produžit ćete dan za punih sat vremena. Kako? Zašto?

Jer jednosatni san prije večere, plus šestosatni noćni odmor, što ukupno iznosi sedam sati, pomoći će vam više od uobičajenih osam sati neprekidnog spavanja.

Naučno je dokazano da se fizički rad obavlja brže i bolje ako radnik često odmara. Isto vrijedi i za pametan rad. Stoga ćete se često odmarati, biti aktivniji na poslu i odmorniji u životu. Stoga vam preporučujem da se često odmarate. Slijedite primjer vlastitog srca: odmorite se prije nego što se umorite i produžit ćete dan za čitav sat.